Osvrt na projekt ‘Nevidljive sile’

NS_zene_ mediji 700x400_13

ZAKLADA SVEUČILIŠTA U RIJECI ORGANIZIRALA ČETIRI TRIBINE U SKLOPU PROJEKTA NEVIDLJIVE SILE: ŽENE KOJE SU OBLIKOVALE NAŠ GRAD

Ne(vidljive) žene

Iako je „žena“ ključna poveznica tribina, ono što ih možda još  više povezuje jest grad, urbanitet Rijeke; Rijeka grad znanja, suživota, kulture, različitosti… doprinos svemu tome zasigurno daju i riječke žene, a Zakladin projekt Riječke ideje nazivnik je svega navedenog

Tijekom svibnja i lipnja Zaklada Sveučilišta u Rijeci organizirala je u sklopu projekta Nevidljive sile: žene koje su oblikovale naš grad četiri tribine na četiri različite lokacije, s različitim gostima i različitim temama, a cilj je bio propitati različite doprinose žena u Rijeci.  Arhitektura, javno djelovanje, kultura i znanost, teme su o kojima se raspravljalo, ali ono što je zanimljivo istaknuti je činjenica da je svaka rasprava otvarala pitanje ravnopravnosti, odnosno položaja žena u društvu nekad i danas, pitanje o kojemu se uglavnom govori prigodničarski povodom Dana žena pa je stoga, značenje ovakvih tribina snažnije.  I kako je rekla ravnateljica Zaklade doc. dr. sc. Iva Rinčić: „Iako je „žena“ ključna poveznica svih tribina, ono što ih možda još više povezuje jest grad, urbanitet Rijeke; Rijeka grad znanja, suživota, kulture, različitosti, doprinos tome zasigurno daju i riječke žene, dok je Zakladin projekt Riječke ideje nazivnik svega navedenog.“

Osvrnuvši se na protekle tribine doc. dr. sc. Rinčić podsjetila je na samo dio otvornih pitanja, zanimljivih komentara i zaključaka.

-U središtu interesa tribine s kojom smo otvorili raspravu o ženama i njihovom utjecaju na društvo bila je arhitektura, shvaćena ne samo kao izgradnja objekata, već arhitektura kao izraz kulture, intervenciju u okoliš, autorsko djelo, ali i trajno obilježje u javnom prostoru. Protekle godine portal The Architectural Review proveo je istraživanje s 1.152 arhitektica diljem svijeta o njihovim iskustvima, a rezultati su vrlo zanimljivi: čak 20 posto ispitanih ne bi sličnu karijeru preporučilo mladim ženama, 40 posto ih smatra da bi njihova primanja bila viša da su muškarci, a visokih 72 posto je doživjelo neku vrstu predrasuda i diskriminacije na temelju spola. Hrvatska je jedna od zemalja u svijetu s najvišom stopom žena koje diplomiraju u arhitekturi i spada u red rijetkih zemalja (uz Švedsku i Grčku) u kojima je više žena upisano u službeni registar arhitekata. Ipak, osim nekoliko vrijednih, još uvijek govorimo o relativno rijetkim istraživanjima ženskih autorica te se može zaključiti kako nam nedostaje sustavno istraživanje o ulozi, mjestu, teškoćama i posebnostima ženskog traga u arhitekturi. Na snazi je očigledno raskorak vidljivog i nevidljivog te smo upravo na unapređenju spomenutog nastojali kroz tribine dati svoj doprinos.

„Ljepša“ strana

Tribina Žene i javno djelovanje nije mogla proći bez politike. Nacionalni izbori 2016. svojim su nas rezultatom od svega 12,5 posto žena u predstavničkom tijelu Hrvatske pomakli nekoliko desetljeća unazad kada je udio žena u političkim oblicima djelovanja bio značajno ispod uobičajenih europskih prosjeka. Iako su nam  možda novi izbori izgledni vrlo brzo, uzimajući u obzir šire društvene trendove i pojavnosti, u bližoj  budućnosti teško možemo očekivati značajnije iskorake koji bi doveli do ravnopravnije zastupljenosti oba spola u različitim oblicima političkog, pa onda i šireg javnog djelovanja. Koliko god se spomenutom problemu željelo „doskočiti“ uvođenjem financijskih kazni za nedostatni broj žena na kandidacijskim listama, gledajući liste nedavnih lokalnih izbora, čini se da mnogi ne samo svjesno pristaju na kazne, nego i da glasači to ne prepoznaju kao problem. Nije rijetkost da se žene u javnom djelovanju pojavljuju u rubrici „ljepša strana politike“, čime se iznova promoviraju na drugi način, zaboravljajući da je upravo različitost perspektiva, pretpostavka kompleksnog odgovora na izazove modernog svijeta. Lobistice, novinarke, aktivistice, upraviteljice, sutkinje … također su dio tog velikog mozaika naše kulture ravnopravnosti te je otvaranje rasprave o tomu bio cilj ne samo te tribine, nego i cjelokupnog projekta.

U fokusu treće tribine bila je kultura, točnije žene i kultura, a aktualnost navedene teme leži i u činjenici da je Rijeka proglašena Europskom prijestolnicom kulture 2020 te zbog toga što je kultura odavno prepoznata, ne samo kao još jedna javna potreba, potencijalno dobar turistički i marketinški proizvod, nego i prije svega cjelovit izraz življenja jednog grada, konačno i način života. Za razliku od svih prethodnih tribina, kod koncipiranja programa ove tribine bio je problem “druge vrste“ – a to je koju ženu odabrati. Već je i letimičan pogleda na žene u riječkoj kulturi upućivao na značajan broj znamenitih  žena vrijedan pažnje, spomena i daljnjeg istraživanja njihovog rada i ekspresije. Gotovo se samo po sebi nametnulo pitanje je li upravo kultura prostor snažnije inkluzije žena, prostor slobode, ali i građanskog otpora; je li nam  slučajno žena ministrica kulture, biraju li  žene kulturu češće kao profesiju…

Mijenjati društvo

I konačno, posljednja tribina bila je posvećena ženama u znanosti, području koje se posljednjih godina također „feminizira“. Na spomenutim se tribinama moglo čuti puno detalja iz života predstavljenih žena, ali i različita viđenja uloge i doprinosa žena. Usmjerili smo požnju na drugu polovicu 20. stoljeća, čime se nametnula potreba otvaranja novih poglavlja istraživanja ženskog doprinosa Rijeci (primjerice 19. stoljeće ili neopravdano zanemarena prva polovica 20. stoljeća). Istovremeno, nameće se teza da su u prošlosti mnoge stvari bile bolje uređene nego danas, da smo imali veća ženska prava, veću slobodu i ravnopravnost  te da smo po ženskom pitanju „nazadovali“. Uzimajući u obzir činjenicu da smo nedavno dobili petu ministricu znanosti i obrazovanja, da Rijeka ima drugu rektoricu, a trenutno je na riječkom Sveučilištu na čelu 11 fakulteta 7 dekanica te 4 pročelnice na 4 sveučilišna odjela, očigledno se nalazimo u svojevrsnom raskoraku (ne)vidljivih sila mjerljivih i realnih pozicija u društvu. Znanost u Hrvatskoj je već uvelike feminizirana, što nosi određenu poruku o položaju znanosti u društvu uopće, no istovremeno teško možemo tvrditi da je rodno balansirana te da su očekivanja i okolnosti karijera znanstvenika i znanstvenica istovjetna. Pitanje žena znanstvenica odavno je prepoznato u Europi, ne samo iz razloga političke korektnosti, nego i dokazanih ekonomskih prednosti. Naime, sva istraživanja ukazuju na činjenicu da kapacitete odgovora na izazove i probleme modernog društva mogu pružiti samo interdisciplinarni timovi balansirane zastupljenosti oba spola, odnosno roda. Tome se nastoji odgovoriti čitavim nizom proaktivnih politika za koje tek trebamo pronaći način kako ih primijeniti u našoj sredini.

Što je nekad, a što danas znači biti žena znanstvenica, jesu li brojke dovoljan indikator ravnopravnosti, kako možemo maturantice potaknuti na znanstvenu karijeru, trebaju li nam ženske kvote i nagrade u znanosti, treba li više raditi na rodno osviještenim istraživanjima i inovacijama te što mi možemo učiniti po svim navedenim pitanjima kako bi postavili neke više standarde. Dakle, zaključuje doc. dr. sc. Rinčić, otvorili smo brojna pitanja i pokušali odgovoriti na njih s više ili manje uspjeha, ali jedno je sigurno treba ih i ubuduće postavljati te osluškivati raspravu i mijenjati društvo  novim argumentima.

Elvira Marinković Škomrlj                                                 

Zaklada sudjeluje u projektu

Zaklada sudjeluje u projektu

Arhiva


O nama | Prioriteti | Organizacijska struktura | Temeljni dokumenti | Godišnja izvješća | Djelatnost Upravnog odbora